choice-2692575_1920

Umeti odlučiti

Odlučivanje nije cilj, nego korak koji nas vodi prema određenom cilju. Ni najbolja rešenja ne vrede nam ništa ukoliko ih ne sprovedemo u delo. Usled toga, kada donosimo odluku, ne smemo se opustiti jer nas posao tek čeka.

Prelazio sam svoje stare članke i naišao sam na jedan zanimljiv i objavljen na Dental Tribune, te sam odlucio da ga podelim sa vama. 

Emocije su sastavni deo života svakog čoveka. Razna istraživanja pokazala su da postoji povezanost emocija u procesu donošenja odluka. Svesni smo da  često donosimo neku odluku na osnovu već formiranog emocionalnog iskustva iz prošlosti, ali postoje situacije u kojima ne postoji svesno učestvovanje emocija u procesu odlučivanja. Ukoliko smo svesni, prilikom donošenja odluke možemo emocijama upravljati i one nam mogu poslužiti i kao stimulans u procesu odlučivanja. Ovakav tip emocija nije neka opasnost za to da li je doneta odluka dobra ili ne. Opasnije su one emocije kojih čovek nije svestan i kojima iz tog razloga nije u stanju da upravlja.

Svaki dan nađemo se u situaciji kada moramo da donesemo neku odluku, bilo da se tiče toga gde ćemo izaći na kafu ili u klub uveče, šta ćemo da jedemo i gde… Nekad se radi o sitnicama, a nekad o odlukama čije ćemo posledice osećati dugo nakon donošenja odluke, poput velikog broja nezadovoljnih studenata koji posle dužeg perioda studiranja, napuštaju fakultet usled pogrešne odluke.

kako doneti odluku

Kada donosimo neku odluku, imamo najmanje dve mogućnosti. Svaka od njih ima svoje kako negativne, tako i pozitivne strane. Biranjem jedne od mogućnosti automatski isključujemo biranje ostalih. Od osobe do osobe se razlikuje kako ko donosi neku odluku. Odlučivanje zavisi i od raznih faktora, kao što su prethodna iskustva, osobine ličnosti, situacije u kojoj odlučujemo i koliko nam je važna odluka. Ne postoje pravila koja će nam garantovati donošenje najbolje odluke u svim situacijama.

Istraživanja su pokazala da je veća verovatnoća da ćemo doneti dobru odluku i samim tim smanjiti stres koji prati proces odlučivanja, ukoliko ih donosimo na neki od sledećih načina – analiza, procena, odluka.

Kad smo još na početku odlučivanja, treba da detaljno analiziramo problem iz više uglova i da ga definišemo. Pri tom moramo paziti da razdvojimo problem od njegovih pokazatelja i posledica. Na primer, nezadovoljstvo u socijalnim odnosima bilo sa prijateljima ili u porodici može biti posledica različitih činioca, kao što su finansijski problemi, alkoholizam, bolest i slično. Takođe je važno jasno odrediti ciljeve koje želimo postići, a za to nam je potrebna samomotivacija.

postavljanje ciljeva

Pre ozbiljnog pristupanja odlučivanju treba da procenimo koliko je naša odluka važna. Drugim rečima, vredi li uopšte ulagati naš trud i vreme u nešto što nije bitno ili se može rešiti samo od sebe. Emocije su naši pokretači ponašanja, ali ukoliko postanu prejake – ometaju nam razum, a za ovo nam je potrebna samosvest. Samosvest je prepoznavanje emocija u trenutku kada se ispoljavaju i predstavljaju temelj emocionalne inteligencije. Nemogućnost da prepoznamo naše prave emocije dovodi nas do toga da od njih zavisimo. Ljudi koji su sigurniji u svoje emocije veštije vode sopstvene živote i sigurnije donose odluke, od toga s kim će se venčati do posla koji će izabrati.

Ma koliko nam odlučivanje teško palo, ne bismo smeli da ga odlažemo i da bežimo od donešenja odluke. Bitno je da ostavimo dovoljno vremena za donošenje važne odluke, kako ne bismo bili izloženi pritisku i treba da vodimo računa o tome da ne odugovlačimo sa realizacijom naše odluke. Ne sme se zaboraviti da odlučivanje nije samo sebi svrha, nego nakon njega tek treba da usledi ostvarenje odluke i postizanja željenog cilja.

Naša odluka će biti kvalitetnija, ako prikupimo što god više možemo informacija o mogućnostima koje imamo na raspolaganju. Iz tog razloga bi trebalo da uložimo dodatni trud u prikupljanju informacija iz nezavisnih izvora. Nikako ne smemo da se ograničimo i odlučimo na rešenje koje nam prvo padne na pamet, ma koliko nam se činilo dobrim, nego bi trebalo da pronađemo što više rešenja i čak ih zapišemo na papir ili u naš mobilni telefon, ako je potrebno da ih ne zaboravimo. Svaku mogućnost treba posebno da analiziramo, uzimajući u obzir i negativne posledice, pri tom pazeći da ne upadnemo u klopku traženja rešenja koje nam se čini u tom trenutku najlakšim ili najbržim. Ono što nam odgovara trenutno često nije najbolje za nas.

umeti odluciti

Takođe, treba da iskoristimo onu staru izreku koja kaže ,,dve glave su pametnije od jedne” i samim tim se ne ustručavamo da potražimo savet od nezavisne osobe. Traženje saveta nikako ne smemo mešati sa očekivanjem da druga osoba odluči umesto nas i da na taj način prebacimo odgovornost na nju za naš neuspeh, pogotovo ako se radi o odluci koja će se dugoročno odražavati na naš život. Zašto bi trebalo da se obratimo ,,nezavisnoj osobi”? Ukoliko potražimo savet od, nama bliske osobe, to može biti mač sa dve oštrice. Sa jedne strane se radi o osobi koja nas dobro poznaje i samim tim nam može predvideti ponašanje u određenim situacijama i proceniti naše zadovoljstvo ishodom neke situacije. Međutim, osobe koje su nama bliske se često užive u naš problem, tako da i nisu objektivnije od nas samih. Treba da izbegavamo ona standardna pitanja koja smo svi mi postavili nekom kao što je ,,šta bi ti učinio da si na mom mestu?“. Bez obzira koji je odgovor na to pitanje, ta osoba nije u našoj koži i njoj je lakše da odluči umesto nas nego da reši konkretno problem. Osim toga, ljudi se međusobno razlikuju, pa samim tim ono što je najbolje za nekoga, ne mora da znači da će biti i za nekog drugog.

Često posledice naših odluka osećaju i naši najbliži – članovi porodice, kolege na fakultetu ili saradnici na radnom mestu. U takvim situacijama treba da budemo naročito oprezni i da vodimo računa i o njima.

doneti odluku i realizovati je

Spomenuli smo ranije da odlučivanje nije cilj, nego korak koji nas vodi prema određenom cilju. Ni najbolja rešenja ne vrede nam ništa ukoliko ih ne sprovedemo u delo. Usled toga, kada donosimo odluku, ne smemo se opustiti jer nas posao tek čeka. Na kraju kada donesemo odluku i realizujemo je, dobro bi bilo da se osvrnemo natrag i proverimo da li je naš odabir zaista bio najbolji. Ne bi trebalo da gledamo previše kritično na naše greške, jer se one mogu svakom dogoditi, ali na njima možemo nešto i da naučimo. Kada jednom razvijemo našu jedinstvenu strategiju donošenja odluka, primenjivaćemo je spontano čak i onda kada nemamo dovoljno vremena na raspolaganju, pa smo prisiljeni da preskočimo neke od navedenih koraka, jer ćemo ih primenjivati potpuno nesvesno.

Samomotivacija prema Golemanu je usmeravanje snage naših emocija ka nekom cilju. To je istovremeno i zamišljanje kako ostvarujemo taj cilj i preduzimanje svih potrebnih koraka da bismo i došli do njega. Goleman je predložio i nekoliko saveta za podizanje samomotivacije:

  • Pre svega, treba da budemo svesni načina na koji sebi objašnjavamo sopstvene propuštene prilike u životu i pri tom da ostanemo realni.
  • Treba da shvatimo da možemo da kontrolišemo i biramo šta ćemo da mislimo i osećamo.
  • Povećanjem naše upornosti, tako što ćemo uvek biti svesni svog cilja u životu.
  • Da bismo dobili dodatnu energiju, treba da povežemo ciljeve sa vrlinama.
  • Uvek treba da imamo cilj i budemo uporni, tako da bismo mogli da uživamo u zadovoljstvu ostvarenja zacrtanog cilja.

Dipl. psiholog

Nemanja Dostan

Podelite članak

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on print
Share on email